Kada im je bilo postavljeno pitanje gdje bi htjeli provesti svoju mirovinu, mnogi Britanci će govoriti o kupnji prekooceanskih nekretnina, po mogućnosti negdje gdje ima malo više sunca naspram njihovog doma. Uistinu, prošlogodišnja izvješća govore da preko 50% Britanskih najbogatijih individualaca namjeravaju živjeti u inozemstvu nakon mirovine, zajedno sa 12% njih sa manjih prihodima. Izvješće je otkrilo da su Francuska, Španjolska, Grčka, Australija i Ujedinjeni Narodi među najpopularnijim destinacijama za Britance koji traže prekooceanske mirovinske domove.
Međutim, novije objavljeno izvješće od specijalista Aegona o osiguranju i upravljanju nekretninama, kaže kako je mnogo Britanaca suočeno sa liimtiranim opcijama kada je u pitanju planiranje njihove penzije. Prema istraživanjima, velika većina ku Britanskih kućevlasnika ne želi koristiti svoju nekreninu kako bi uštedjeli za mirovinu, no oni bez adekvatne penzije nemaju previše izbora.
Ohrabrujuće, brojke pokazuju da se samo 4% njihovih domova vodi kao najveći dragulj njihovog penzijskog lonca, te da bi 74% kućevlasnika bilo spremno koristiti njihovu nekretninu u svrhe prihoda za posljednje sredstvo.
Steven Cameron, Penzijski Direktor Aegona Velike Britanije, vjeruje da planiranje budućnosti može pomoći većini ljudi da izbjegnu najgori mogući scenarij. "Ohrabrujuće je da se ljudi ne oslanjaju na kapital svoje kuće kao srebrni metak kako bi nadomjestili nedostatak mirovinske štednje." rekao je.
Ali za one koji ne uspiju uštedjeti dovoljnu mirovinu za penziju, Cameron je imao ovo za reći; "Oni koji ne planiraju unaprijed i koji prekasno shvate kako su njihovi domovi daleko najvrjednija imovina, će možda biti prisiljeni donijeti neke iznimno teške odluke." Ultimativno, ovo bi moglo značiti da ova grupa ne bi imala previše opcija nego koristiti njihovu imoviniu kako bi financirali svoju penziju, upozorava.
U kom scenariju nijedna od opcija se ne čini popularnom. Od ispitanika, tek 5% kaže kako bi uzeli u obzir prodavanja svoje kuće da bi se preselili u stambeni penzionerski dom, a još manje njih ne bi prodali kuću i preselili se kod svoje obitelji u privlačniju perspektivu. Umjesto toga, 69% ispitanika kaže kako bi smanjili svoju imovinu kako bi pomogli financiraju svoje penzije. Iako je ova opcija popularna među mnogo kućevlasnika, Cameron upozorava kako bi bilo potrebno drastično smanjenje kako bi se generirao dovoljan prihod za život, sa naglaskom na dugoročno planiranje.
Izvještaj Aegona se pojavio istog dana kada je i drugo istraživanje pokazalo da je kućevlasništvo u mnogim Engleskim gradovima palo na najnižu razinu u posljednjih 30 godina. Pad se okrivljavao činjenicom da su potencijalni kupci sve manje mogli priuštiti kupnju imovine, kao rezultat padajućih prihoda kako be se održao korak sa cijenama kuća. Još jedan je bitan faktor, a to je da je kredit sada teže održavati negoli je to bilo za prijašnja desetljeća.
Mathew Whittaker, član Resolution Foundation (koja je provela istraživanje), rekao je BBC-u; "Imamo uvid sada da su se cijene kuća odvojile od ljudskih prihoda, te više nemamo rutu od 100% hipoteka i privrženost stavljanja na ljestvicu stambenih izgradnja."
Problem nije ograničen za London, gdje je kriza stambene izgradnje dobro dokumentirana. Izvješće kaže da je sada teško za kupce koji prvi puta kupuju priuštiti si dom u mnogim sjevernim gradovima također. U 1980-ima, kupci koji su prvi puta kupovali na Britanskom tržištu nekretnina platili su u prosjeku malo više iznad £30,000 za svoj dom. Današnji kupci koji prvi puta kupuju će platiti u prosjeku £150,000.